Contemporary Art, Vijesti

Think Freedom. Open Fest. Blackbox Gallery.

loboda, freedom, kao vječita tema i inspiracija običnog čovjeka, umjetnika, filozofa, književnika… Svi je vide na svoj način, „prevode“ prema svojim klišeima, nivoima edukacije. Dok je za jedne ona samo „ono“ da može raditi što želi, dotle je za druge ona puno više, plemenitije od pukog zadovoljavanja sopstvenih, često sebičnih ciljeva. Ona je univerzalna poruka za sve ljude na svijetu koji slobodu „prevode“ kao  nesputanost, neograničavanje, nezarobljenost i označava stanje u kojem djelujete bez prisile i zabrane.

U tom kontekstu se kulturna manifestacija, koja s pravom može ponijeti epitet i događaj godine u zemlji, održavala prošlog vikenda u Sarajevu, u okviru OPEN festa. Uz cijeli niz događaja na umjetničkoj sceni zablistala je jedna nova/stara ideja, kreacija oličena u posebnim instalacijama pod nazivom Think FREEDOM – Between today and tomorrow autorice Edine Selesković, koja je dospjela na spisak top 1.000 žena slikara Amerike, objavljenom od strane Nacionalnog muzeja žena u umjetnosti iz Washingtona. Naša Tuzlanka, Edina,  školovana u Americi,  svoju izložbu postavila je u Sarajevu. I to nije njen prvi umjetnički susret s glavnim gradom.28

Priča o ovoj izložbi ima svoju prethistoriju i počela je 2015. godine na 20-tu godišnjicu od potpisivanja Dejtonskog sporazuma. U ime mira i boljeg sutra i uz razumijevanje vlasti Kantona Sarajevo, naša amerikanizirana Tuzlanka Edina imala je postavku u tek obnovljenoj Vijećnici. O čemu zapravo govori ova instalacija?

“Osmišljena je kao instalacija sa više hiljada elemenata, skulptura mira, izrađenih pojedinačno od metala srebrne boje i postavljenih u impresivnoj formaciji jata u pokretu slobode bez granica: uvijek sa pogledom ka naprijed, ka boljoj i svjetlijoj budućnosti. Svaki dio instalacije predstavlja snažan simbol, jer su skulpture formirane iz dvije metalne trake kao dvije ruke koje se spajaju ili dvije poruke koje se savijaju u prepoznatljivi oblik ptice. Ove skulpture, ptice u stilu savremenih umjetničkih pravaca minimalizma i kontekstualnog umjetničkog izraza, presijavaju se na sunčevom svjetlu, kod vanjskih postavki, i igraju se sa obojenom svjetlosti, prilikom unutarnjih postavki, ali isto tako imaju dodatni element kinetike i zvuka. Svaka nova postavka u svakom gradu je dizajnirana posebno za taj grad u suradnji sa mladim lokalnim arhitektima”, kaže Edina Selesković.

Ipak, ovaj projekat je više od estetskog aspekta samih skulptura i same instalacije, jer svaki element nosi na svojim krilima rukom pisane poruke. Učenici iz svih gradova gdje se instalacija predstavlja su pozvani da pišu o tome šta za njih znači sloboda i kako oni vide svoju budućnost sa njom.

“Ove poruke instalacija nosi sa sobom i one nastavljaju svoj put prenoseći misli mladih ljudi i spajajući ih kroz univerzalnu snagu umjetnosti. Puno je partnera potrebno da se ovako nešto organizuje. Grad Sarajevo je bio moj prvi partner, a u Banjoj Luci su mi podršku dali američka ambasada u BiH, Muzej savremene umjetnosti RS-a, Rotary Club Gloria, Kovan MI, Vukoje Vinarija i Arhitektonsko geodetsko-građevinski fakultet u Banjoj Luci”, kaže Edina Selesković.

Ipak, mladalačko poimanje naše stvarnosti više je no zanimljivo, pomalo indikativno. Mahom srednjoškolci, koje od punoljetstva dijeli godina ili dvije, nevažno,….pišu, i pokazuju kako su duboko svjesni podjela u zemlji. Isto kao što već sada znaju da moraju  ući u neku političku partiju ako misle graditi svoj život i karijeru, iako je za te mlade taj pojam političke ili  svake druge ideološke identifikacije stran… Ali to čuju od starijih, u porodici, školi, gdje god se okrenu svako o tome priča, šapuće, kako hoćete… O tome da je to iskrivljena percepcija u glavama mladih i da to neko mora ispravljati suvišno je podcrtavati. Ali to smo mi, znate vi već nas. Tu su i one istinske poruke mira, slobode kao univerzalne, romansirane vrijednosti…

I sve je to ispisano na krilima ptica koje slobodno u instalacijama lebde negdje u zraku iznad naših glava. Simbolično odašilju poruke koje će možda nekada doprijeti do usijanih glava onih koji šupljim salonskim prepucavanjima i frazama truju naše umove iza političkih govornica. Ali nejse… Zato i jeste zadatak i misija umjetnika da preoblikuju stvarnost i pokažu da može drugačije:

“Moja je želja da ovo društvo na najbolji način i uz pomoć umjetnosti svoj život usmjeri da budemo slobodni. Umjetnost je alat koji nam omogućava da o tome počnemo razmišljati kako to postići. Umjetnicima je i cenzura sloboda. Ako im se nešto zabrani oni jače krenu naprijed. Čovjek mora težiti da uvijek bude najbolja verzija sebe i da ostane svoj. I u konkurenciji koja je nemilosrdna u svijetu dolazimo do kvaliteta. Svaki umjetnik krene od jednostavne ideje, ali se uvijek okreće budućnosti. To što su mladi učinili je neprocjenjivo. Tu djecu ne bih razlikovala po geografiji, mjestu odakle dolaze. Oni sami svojim porukama otkrivaju svoje društvene stavove i pripadnost. Danas je postalo lakše pričati sa srednjoškolcima i o ozbiljnim temama, nego s odraslima. Njihova spontanost, originalnost plijeni. Stalno pitaju – teta Edina gdje idemo dalje, u koji grad, nema granica, jer ovaj umjetnički projekt nije završen, mi zajedno idemo dalje”, kaže Edina Selesković.

Leave a Reply